Vrijeme je usvajanja budžeta lokalnih zajednica. Svi korisnici
strijepe nad svojom sudbinom, od zaposlenih koji se pitaju šta će biti sa
platama, preko ustanova koje očekuju sredstva za rad do raznih NVO i sportskih
klubova koji su obično na kraju reda. Velika većina pasivno čeka da joj daleki
i nedodirljivi donosioci odluka odrede sudbinu. Poneki, preko nekih ličnih ili
stranačkih veza pokušaju da izlobiraju nešto za sebe, sa promjenjivim
rezultatima.
Uglavnom, nije mi poznato da je negdje urađena i provedena
koordinisana lobistička kampanja svih zainteresovanih sportskih klubova sa
područja jedne lokalne zajednice da se povećaju ukupna sredstva za sport,
najčešće se svi otimaju za ono malo sredstava koliko je dato. Ovdje ću pokušati
ukazati na mogućnost stvaranja mreže svih zainteresovanih iz ove oblasti u
cilju uticaja na donosioce odluka i povećanja sredstava za sport u cjelini.
Napominjem da bi se pitanje dalje raspodjele dodijeljenih sredstava trebalo razmatrati
u skladu sa strategijom razvoja sporta svake lokalne zajednice i definisanim
prioritetima.
Stvaranje mreža može se uporediti sa učenjem stranog jezika. Ako
imate ograničen fond riječi možete izraziti samo osnovne ideje, a ako imate
bogat fond riječi možete izraziti i mnogo više od toga. Slično je i sa mrežama:
ako je mreža mala ograničeni ste na jednostavnije strategije lobiranja, a što
je veća mogu se planirati složenije strategije zasnovane na novim
partnerstvima. Stvaranje velike mreže je u osnovi savremenog lobiranja.
Stvaranje mreže ne znači da se odričemo svakog sukoba. Mreže često
postanu prostor u kojem se sukobljavaju lični stavovi. Svaki partner u okviru
zajedničkog stava koji kolektivno izražavaju, želi da svom ličnom stavu
obezbijedi najbolje mjesto. Ovakva dešavanja svakako nisu poželjna i potrebno
je kvalitetno upravljati sukobom ako do njega dođe, jer neophodno je stalno
imati na umu da je prvo potrebno ostvariti zajednički cilj tj. ovdje povećanje
ukupnih sredstava za sport pa tek nakon toga međusobno dijeliti dodijeljena
sredstva.
U svakom slučaju, predmet će napredovati kada uspijemo prići i
ubijediti prave ljude na pravom mjestu. Koncentrisanje snaga na pogrešne ljude
može biti ne samo neefikasno nego i kontraproduktivno. Nikako se ne smije
osloniti na jednu ulaznu tačku. Nije se dovoljno obratiti nekolicini veoma
važnih ljudi, već ljudima na svim nivoima, koji su od značaja za naš predmet.
Zbog toga je neophodno saznati realnu težinu svih u procesu
odlučivanja kako se ne bismo trošili na nepotrebne intervencije. Poznavanje
pravnih ali i praktičnih mehanizama je od presudne važnosti. Takođe, koliko god
je neophodno sresti se sa onima koji odlučuju, svakako je potrebno razgovarati
i sa protivničkim stranama (svim drugim korisnicima budžeta), ne smije se
dozvoliti da kao argument koriste potpuno odsustvo bilo kakve intervencije.
Uspješno lobiranje bez uspješnog komuniciranja je nemoguće.
Poruka, koju interesna grupa želi da prenese donosiocima odluka, treba da postigne
svoj cilj. U zavisnosti od konteksta i predmeta biramo određene instrumente za
komunikaciju.
Metode neposrednog lobiranja koje se mogu koristiti su sljedeće:
o Usmeno izlaganje
o Korišćenje sastanaka
o Privatna prepiska
o Pismo ličnosti na položaju
o Peticija
o Partnerstvo
o Traženje spoljne podrške
o Kontraekspertiza
Pozivanje na javno mnjenje u ovom slučaju je neophodno. To
se može putem:
o Saopštenja
o Organizovano odavanje informacija
o Reklama
o Manifestacija
o Slogana
o Višestruki pritisak
o Kampanja poštom
o Internet
o Glasine
o Osnivanje sopstvenog foruma
Kod ovako brojnih mogućnosti, postavlja se pitanje šta odabrati?
Kriterijumi koje treba uzeti u obzir su: hitnost, povjerljivost, troškovi...
ali prije svega poruka treba da zadovolji sljedeće:
- da bude razumljiva i shvaćena na pravi način
- da se mogućnost izobličenja poruke i
parazitizma smanji na najmanju moguću mjeru i
- da je poruka laka za pamćenje i ostavljanje
trajnog traga.
Naprijed navedeno nam govori da je potrebno staviti se na mjesto
sagovornika i shvatiti da je informacija najvažniji doprinos koji možemo dati.
Potrebno je kratko i jasno predstaviti sve koristi koje lokalna zajednica
ima od rada sportskih klubova na njenoj teritoriji, broj učesnika, rezultate i
na osnovu toga realne potrebe klubova. Kada se kampanja kvalitetno provede i
javnost informiše o stvarnom stanju stvari, donosioci odluka kojima je najčešće
najvažnije kako ponovo do mandata, neće moći lako da to ignorišu.
Нема коментара:
Постави коментар